5/27/13

ljubav i melanholija



Svjetlosni:  slabost koja nadjaca najvecu snagu ...
slabos  koja kroti divljeg ...
neznost ...
koja rastapa ...

sreco, opet me vata  ona opijenos t...
aj ...
popusti malo vibracije ...

Svjetlosna:  kako je divno biti lud...pomalo caknut na svoj nacin pametan i glup ...l uckast i naivan kako te vrjeme  uzima .. da mi je samo da se vec jednom preoblicim u nekakav kamen iliti  vjetra nemir ... da se vec jednom preselim ..u mirnoce svemir...

Svjetlosni:  kao meteor...da kruzis oko planeta...i da pretis...svojim sudarom...onima koji ne verovase...u tvoju snagu...

Svjetlosna:  ne znam kuda vodi inspiracije lavirint..i ne znam kuda isti nestaje ...kad postajes obicnost...preslikani list ...vec vidjenog lista ..nistavila..

ne umijem da mirujem a sva od mirnoce sagorih...i ne znam cemu da umujem..kad se svaka misao polomi ..ko staklo se razbije..i ne postoji...i miris nestaje...miris moguce..spoznaje...evo luda jesam i vece ri ove...

Svjetlosni:  sreco...ludosti tvojoj kraj se vidi...a to je zora koja na istoku novi dan budi...svaka noc...ostavlja svoje pocasti...ode ludostima nasim...a zorom se umivamo...za kajanja...ili nova radovanja...


Svjetlosna: san da dokucim ...cini se ludost manja ce biti..a jutro oprati isflekanu postelju noci..i korakom u novo u isto poci...jasne su to moci..jasne ..ali kad ustajalo osjetis bice svoje...kuda onda poci..koje zore izbistrit ce mutne oci...

Svjetlosni:  vetrovi...sto nemo lice spiraju u beznadje...dok gorase srca nasa...plamenom koji je progutao zadnji ostatak od noci...vetrovi tvojih uzdaha... 

Svjetlosna: vetrovi ..uzdaha mojih..luduju sa plocnicima srca pustog...nanose prasinu tuge po coskovima zaostalih treptaja nade...ne mislim da gubim..ali neko iznad sudi...postoje trenutci zanosno fluidno vruci ..mirisu na neke nove radosti prozore...

Svjetlosni:  prozori...zamagljeni...vrelim dahom...na kojima se ispisuju strasti...proteklih sati...prozori...koji gledaju...tudjim ocima...imena...koja nam ne znace mnogo...na njima stoje...samo zelim da ostanu zatvoreni...ovu noc...i da se ne cuju nasi titraji...

Svjetlosna :  i neka bude zatvoreno...otvoreno srce...prozori ispisat ce tajnu...vjecnost ce znati gdje da je sakrije...na nekoj stranici sve je zapisano...i noc ova..i treptaj..i strah i strast sto zanese oko...i mi odlazimo..svako svome snu...svom mjestu na jastuku...

Svjetlosnijastuku...punom perja...koje nekada letese...prostranstvima plavetnim...jastuk koji me okrece...koji mi bunilo u srcu stvara...jer tvoje ruke...u mojoj nema...samo...san...koji jutro...maglovito...sa sobom odnosi...
sreco.








Svjetlosni:  u tragovima...misli...nalazim...prasinu...koja
hoce...da me obuzme...svojim nistavilom...
smislom nestanka...
sreco...
gde si bre ti?

Svjetlosna:  u tragovima nestajem kroz prasinu nistavila..obuzeta mislima...koje ne proricu smisao... gdje sam ja...

Svjetlosni:  ti si ono staklo...
kroz koje gledam...
u magle...
koje se spustaju nad mojim gradom...

Svjetlosna:  ...ja sam ona magla koja  se gleda kroz staklo ..i vidim se kako silazim niz grad...:...


Svjetlosni:   u maglu sam tu usao...i u izdahu je gledao..kako se mesam sa njom...dok sam koracao...starim proverenim lagumima...
....trazeci nove puteve....


Svjetlosna:  ..i osjetih ulazak poznatog daha na obrazu ...i lagunu vec vidjenih osjeta...radost zakoracala je u isto ..bez straha , dal put je zamka za korak koji sanja...

Svjetlosni:  ...dok ti kroz usne ulazim kao dah...slusam srce...koje se u nepravilnim udarima predaje...i kroz mene kao kroz duha...prolaze tvoje ruke...i spajaju se sa svojim pristima...trazeci mene...koji sam ostao negde u magli...


Svjetlosna: ...i vidjeh kako plesu osjeti tik uz nas..a nemadoh glas da izusti kako bol ljubavi je jak..i magla sve pretvori u sjecanja trag...dal iznova snivam isti san,...on i ja..i magla i u njoj kraj...

Svjetlosni:   a kraj se siri ... i nikako da se kao kula od karata srusi po nama...kula koju smo gradili na pesku...onim istim...sa kojim smo sve zapoceli....

Svjetlosna:   ..i uvidjeh da u magli osjeta ne pronadjoh onaj sanjani zar...pred lik mi doletje sumnje plam....dohvati moj san ..i odletje bez zelje da srcu podari znak...dal istinu nudi jedino kraj...zar srce da se usudi da prihvati taj zal...

Svjetlosni:   .. i eno na rubu srca ostao je ljubavi zar...ne zelim da ugase i taj vjecnii bozanski i bal...uzimam plast i razgrcem mrak...kroz maglu koracam i spoznajem...magla je bila laz...vec vidim bistrinu sanjanog sna...radosti mojoj ne vidim kraj...



5/15/13



I bijah srećna u tom snu

Nerođena a prezrela

Kupljena pregrštom snova

Nikad ne saznala šta je istina

Ljubav iskala kao dah

Dobih zadah konstantnog stajanja

Koliko samo traži koliko tek otima zemlja ova

I hodanje ovo što se sapliće

I stajanje ovo što  diči se brzinom